Kako ponuditi geografsko-misaonu perspektivu novog prostora promišljanjem iskustva vlastitog tijela koje njime vrluda? Kako se dovoljno približiti no ipak zadržati distancu ?

Ove moje fotografije slijede impromptu, no ipak promišljeni protokol. Gledam, kadriram, okidam. Iz svog vizaulnog okruženja odvajam i uzimam motiv koji me zanima. Koji jest fotografija. A onda se okrećem za 180 stupnjeva. Dvostruka ekspozicija, ponovno okidam što god iza mene jest. Sve ono što na slici ne bi smjelo biti, čemu sam okretala leđa, sada je ovdje i s mojim odabranim, pažljivo namještenim kadrom čini jednu novu, iznenađujuću cjelinu.

(Fotografije nastale tijekom radionice “Autoportret kvarta”, u organizaciji Ureda za fotografiju, pod vodstvom Luce Storić, Zagreb, travanj 2026.)