Short-cuts (44)
semaine du 21 / 11 / 16
"Si l’autre n’est pas là, on n’écrit pas"
il est temps pour un peu de déconstruction
bon, il y a ce chien dans les rues d’Orléans
ils ont installé les chalets pour le marché de Noël. ils ont installé le grand manège. ils ont installé les décorations sur les arbres. qui n’ont pas encore perdu leurs feuilles. je trouve ça ridicule
il fait moyennement froid. moyennement mouillé. moyennement moche
ce chien, il a failli se faire écraser par le tramway rue de la République
il a un harnais rouge et une petite étiquette verte avec le nom d’un salon de toilettage. aucun intérêt
avant, peut-être que j’aimais les fêtes
peut-être que j’aimais
ce chien, il est à quelqu’un. qui le cherche. dommage que ça soit moi qui l’ai trouvé et pas ce quelqu’un
je ne savais pas quoi en faire
puis cette nuit j’ai rêvé que tu as acheté deux locaux vides près de la place aux Fleurs.
en ce moment je dors beaucoup. c’est trompeur
j’ai fini Marie D et j’ai repris Marguerite D
deux autres personnes se sont arrêtées pour regarder le chien avec moi. je leur ai dit en somme c’est triste puis bonne soirée. elles m’ont regardée l’air interloqué. elles ont eu peur. de mes mots. de ma voix. on ne peut plus dialoguer. on est des îles. c’est désolant
je ne sais pas ce que veut dire savoir écrire
j’attends
je ne suis pas vraiment chiens
puis je suis pressée. puis j’ai peur. et tant d’autres raisons pratiques objectives et pleines de bon sens
je suis partie
pourvu que… toujours rien
hier au théâtre j’ai failli ne pas m’endormir
il faut que j’arrête de parler, non ?
le soir j’ai pensé à ce chien. puis je l’ai oublié
il était très blanc
très petit
très perdu
je l’ai revu le lendemain rue des Carmes. il était moins blanc
mais vivant
on ira boire du vin chaud, au moins
je pense à cette feuille de ginkgo
je me disais c’est bien il n’est pas mort
et je ne savais toujours pas quoi en faire
et je n’ai rien fait.
au premier étage quelqu'un joue du piano
novi tjedan : 21 / 11 / 16
"Bez prisutnosti drugog ne pišemo"
vrijeme je za malo dekonstrukcije
postoji taj pas na orleanskim ulicama
postavili su kućice za božićni sajam. postavili su taj veliki kotač. postavili su ukrase po drveću. koje još nije izgubilo lišće. smiješno mi je to
umjereno je hladno. umjereno vlažno. umjereno grdo
taj pas, umalo ga je pregazio tramvaj u Ulici Republike
ima crvenu ogrlicu i zeleni privjesak s imenom beauty salona za pse. nikakve koristi
možda sam voljela sajmove, nekad
možda sam voljela
taj pas je nečiji. netko ga traži. šteta što sam ga ja našla a ne taj netko
nisam znala što bih s njim
a ove sam noći sanjala Cvjetni trg i nas i dva napuštena lokala
ovih dana puno spavam. vrijeme je varljivo
dovršila sam Marie D i vratila se k Marguerite D
još dvije osobe su se zaustavile kako bi sa mnom gledale psa. rekla sam im nešto kao tužno je to i ugodna večer. zaprepašteno su me pogledale. bilo ih je strah. mojih riječi. moga glasa. više ne možemo razgovarati. svi smo postali otoci. to je tako žalosno.
ne znam što znači znati pisati
čekam
nisam baš tip za pse
uostalom žuri mi se. i strah me. i toliko drugih praktičnih objektivnih i zdravorazumskih razloga
otišla sam
kad bi bar… i dalje ništa
jučer u kazalištu zamalo nisam zaspala
moram prestati govoriti, zar ne ?
navečer sam mislila na tog psa. onda sam ga zaboravila
bio je jako bijel
jako malen
jako izgubljen
sutradan sam ga opet vidjela u Ulici Carmes. bio je manje bijel
ali živ
ići ćemo bar na kuhano vino
mislim na onaj ginkov list
rekla sam si dobro nije mrtav
i dalje nisam znala što bih s njim
i nisam napravila ništa.
na prvom katu netko svira klavir